MK
15:44:00
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Prvo se registrujte besplatno je!
Sve na ovom forumu je POTPUNO BESPLATNO!!!
 
  Home Help Search Gallery Links Staff List Calendar Login Register  

Vrste riba

Pages: [1]
  Print  
Author Topic: Vrste riba  (Read 2648 times)
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« on: 15:44:00 »

Koje sve vrste riba postoje


BUBORAK(NOSARA)

Iako mnogo ne liči na kesegu, poistovećuju je s njom zbog površnog zapažanja pojedinih detalja. Buborak, na primer, ima dužu glavu i izuzetno izdužen nos poput skobalja, pa se događa kod onih koji to zapaze, da naprave ponovo grešku, jer ga smatraju skobaljem. I jedni i drugi, kao što vidite, greše samo zato što ne znaju da postoji posebna vrsta ribe koja ima i svoje naučno i narodno ime.Pripada beloj ribi šaranskog roda, modrih leđa i belog trbuha. Grudne i trbušne peraje su narandžaste, a ostale sivkaste.

Tipična je riba tekućih voda, ali se sve više prilagođava životu u stajaćim vodama. Mresti se na kamenitom dnu od aprila do juna, a tada po leđima dobije prljavosrvrnkaste tonove. Ženka položi i do 300.000 komada ikre. Mlađ buborka najradije odlazi u brakične vode. U našim vodama jedva da dostigne dužinu od 28cm i težinu od 400g. U severnijim vodama, kako tvrde stručnjaci, može da naraste do 40cm dužine i 3kg težine. Cenjen kao sportska riba, ali mu je meso „armirano“ mnoštvom sitnih kostiju. Pribor i mamci kao za kesegu.
Na brzacima je valja uporno prihranjivati lopticama od hleba i crvića nekoliko metara iznad mesta ribolova (kao za skobaklja) i loviti uz upotrebu plovka – na vožnju, najbolje teleskop štapom bez mašine. Fini pribor sa najlonom 0.10-0.12, udice 18-16 sa dva ili više crvića, iznad samog dna. U nekim prilikama lovom „na vožnju“ radije uzima pahulje hleba no bilo koje druge mamce. Čim prestane da uzima mamac nastavite sa prihranjivanjem.



Report Spam   Logged

MISEL

Share on Facebook Share on Twitter

misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #1 on: 15:44:00 »

BUCOV           

                                                                                                                                            Bucov, bolen ili belun, takođe pripada šaranskom rodu. Po načinu ishrane, međutim, svrstan je u grabljivu ribu, koja dok je mlađa živi u jatima.Kao i sve grabljivice vretenastog je oblika sa izrazito visokim leđima i duboko usečenim repnim perajem. Glava mu je srazmerno mala i sa duboko usečenim ustima, bez zuba u vilicama.Poput šarana zubi su mu u ždrelu. Poznato je da bucov voli mirnije vode i izbegava matice. Ali, kad lovi, često menja mesta zalazeći u virove pa čak i u plićake kraj obale. Mresti se od aprila do juna. Ženke polože i do 500 000 komada ikre, koju lepe na peskovitom dnu.
Cime se hrani:
U mladosti bucov se hrani planktonima i sitnim vodenim životinjicama. Kasnije, hrani se isključivo punoglavcima, sitnijim ribama i žabama. Gladan, ne prašta ni svojoj sabraći. Pouzdano se zna da bucov lovi čitavog dana samo kad je oblačno. U ostalim prilikama posle obilnog obroka pravi predah od nekoliko sati. Prvi odmor mu je u osvit zore. Tri do četiri sata kasnije ponovo se javlja, a zatim tek popodne i predveče. Manji primerci u jatu kreću za plenom, dok krupniji krstare pojedinačno, prateći jata sitnijih riba do same obale. Hraneći se obilno naraste i do 14 kg. Tek od nedavno proglašen je sportskom ribom, jer se bori šilavo poput pastrmke. Meso bucova nije cenjeno – puno je kostiju, a naročito sitnih u obliku slova „Y“.
Tehnika ribolova:
Lovi se na plovak i dubinski sa kederovanom živom ribicom uspešnije nego na parče ribe. Udica mora da je sitnija i po mogućnosti bela na tankom podvezu. Dobri rezultati postižu se i blinkerisanjem. Na mestima sa jačim strujanjem vode najpogodnije su lelujajuće varalice uske forme – najmanji „efect“ (25-30 mm), a na mirnim mestima – leptirice „meps“ od 0-2. Bucov rado napada i veštaačku mušicu od 10-12 sa crnim trupom i crvenim repom („zulu“). Napada „Ružno pače“, „Ami“ i „Rapale“ uske forme dužine 30-40 mm, srebrnasto-bele boje, koje podsećaju na sitnu beovicu. Za bucova ove varalice trba vući upravno na tok reke ili uzvodno. Za razliku od ostalih riba koje se love varalicama vučenim niz vodu, kod bucova je postupak obrnut. Varalice treba baciti u pravcu susedne obale i vući ih uzvodno. Dobrao je ako se na kraj ribolovnog konca veže mali „efect“ a iznad njega 40-50 cm veštačka mušica, pa neka bira. Ribolovni konac ne treba da bude deblji od 0.30mm.
« Last Edit: 15:44:00 by misel » Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #2 on: 15:44:00 »

Crvenperka

Oblikom tela i bojom podseća na bodorku, međutim, kao zlato žuto oko, crvena pega u gornjem delu oka, i peraja boje karmina obeležja su po kojima se razlikuje od bodorke. Leđa crvenperke su pastelno zelenožuta, bokovi srebrnasti, leđna peraja žućkasta sa oranž prelivima, a grudne peraje žute.
Gde živi:
Zivi pretezno u mirnim tekucim i stajacim vodama, ukljucujuci i kanale.Mresti se dva puta godisnje od prve polovine maja do prve polovine jula. Zenke u prvoj etapi mresta izbace cak i do 50 hiljada komada ikre, u drugoj pak, najvise 10 hiljada. Ikru lepi na podvodno rastinje. Crvenperka je jatna riba. Najradije se zadrzava oko vodenog bilja. Redja je od bodorke i poprilicno obazriva i plasljiva. Meso joj je ukusno, ali kod onih koje zive u barama oseca se karakteristicni miris mulja i ustajale vode. Naraste, mada retko i do jednog kilograma, ali i one od 600-700 grama smatraju se krupnim primercima. Sitnije crvenperke odlican su mamac za stuku.
Pribor i mamac:
Lovi se finim priborom, najlon od 0.18-0.20 mm, udicama 16-12 i laganim plovčićima. Mamci: kućna muva, crvići iz mesa, crvena glista, hleb i kuvana pšenica.
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #3 on: 15:44:00 »


DEVERIKA
 

Deverika je riba šaranskog roda. Bliski rođaci su joj crnooka deverika (sinjac) i kesega. Pomenute ribe slične su po formi i načinu života, ali je deverika najveći predstavnik ove vrste. To je riba nizijskih voda, jezera, ribnjaka i mrtvaja. Telo joj je široko i pljosnato srebrnasto bele boje sa sivim perajima i žućkastim bokovima. Leđa su joj visoka, analno peraje produženo gotovo do repa, a usta mala i nisko postavljena. Mresti se u maju i junu, kada jedna ženka baci i do pola miliona ikre. Naraste u severnim vodama i do 11kg, ali ovakvi primerci su i tamo retkost, i pravi ribolovački trofej. U našim vodama, prosečna lovna težina je možda nešto veća od jednog kilograma, ali trostruko veći primerci nisu retki. U stvari kod nas deverika i ne raste veća od tri kilograma. Šteta je samo što polna zrelost deverike nastaje prilično kasno – nakon 3-4 godine života. U vreme mresta mužjaci dobijaju pege po telu – mresni osip.
Deverika je jatna riba koja se po pravilu drži jednog mesta sve do polaska na mrest. Kad se takvo mesto pronađe onda je dobar ulov zagarantovan. Treba znati da se deverika uglavnom zadržava na dubokim mestima reka, a u jezerima tamo gde je dno ilovačasto-peskovito i obraslo vodenim rastinjem. Zimu prespava u krtogu kao i ostale ribe šaranskog roda.
Za vreme mresta deverika ne uzima hranu. Inače, intenzivno napada mamce petnaestak dana po bacanju ikre, posle čega interesovanje za hranu posebno opada, a pojačava se nailaskom jeseni. U proleće, s jeseni i odmah posle mresta deverika traga za hranom po ceo dan, a leti rano ujutru, a ponekad i noću.
Lovi se na plovak i dubinski – čekanjem, finim ribolovnim priborom i sitnijim udicama od broja 10-8. Ribolovni konac od 0.20-0.30mm. Treba reagovati „kontriranjem“ čim plovak iz vertikalnog pređe u horizontalni položaj, jer deverika podiže mamac pre gutanja. U dubinskom lovu valja sačekati drugi udarac. Pošto su joj usta mekana trba je pažljivo vući, a primerke prihvatiti meredovom. Prihranjivanje kuvanom pšenicom, koncentratom za ishranu živine, kukuruznim brašnom i skvašenim i izmrvljenim hlebom, poboljšava uslove za ulov.Mamci kao i za krupaticu, ali deverika rado zagrize i koricu hleba na udici pri samom dnu.

Zapamtite, deverika pre gutanja diže mamac u vis, pa plovak iz vertikalnog zauzima vodoravni položaj. Taj trenutak trba iskoristiti za kontriranje nežno, ali oštro i kratko.
Mamci: Mekani valjčići od hleba ili testa, kuvana pšenica, sitan grašak, crvena glista, a ponekad i crvići iz mesa ili masnog sita.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #4 on: 15:44:00 »

Karas srebrni(BABUSKA)

jedan gost iz daleke Kine već se odomaćio u našim vodama. U Evropu je srebrni karaš unet 1856. godine, a 82. godine kasnije ulovljen je prvi put u našoj zemlji. Bilo je to na plavoj zoni Tamiša kod sela Jabuke, a zatim 1949. godine u Crkvenom ritu kod Kladova. Brzo se razmnožava, pa se u nekim zatvorenim vodana smatra korovom – nepoželjnom ribom.U vodama gde je ova riba prenamnožena, jedva da naraste do 400g, ali tamo gde su uslovi povoljni i gde je malobrojna naraste i do 35cm, dostižući kad-kad i težinu našto veću od jednog kilograma. I on je karakterističan predstavnik barskih voda, ali se nađe i u sporo tekućim vodama čije je dno mekano i bogato vodenim biljem. Otporan je i zadovoljan malim. Može da živi čak i u ustajalim vodama sa sasvim malim količinama kiseonika i minimumom hrane. Krljušt mu je srebrnaste boje sa zelenkastim prelivima na leđima. Mresti se u maju i junu na vrlo zanimljiv način. Ženke i mužjaci zajedno učestvuju u produženju vrste. U našim vodama, međutim, još uvek nije pronađen mužjak ove ribe već samo ženke koje se razmnožavaju putem ginogeneze. Polno zrele ženke ukrštaju se sa mužjacima srodnih vrsta, šaranom i drugom belom ribom. To objašnjava zašto se srebrni karaš neprestano širi i osvaja nove vode. Otporan je, a uz to u milionima izleženih ribica nema ni jednog mužjaka. Srebrni karaš je interesantan za lov, pogotovo na plovak, mada na hlebne valjke ili crvenu glistu hoće da zagrize i kad se lovi dubinski – na čekanje.
I za njega treba fini pribor, tanji najlon konac, sitnije udice, lagani plovčić, prihranjivanje i strpljenje dok „krene“. Posle toga nećete imati vremena ni cigaretu na miru da popušite
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #5 on: 15:44:00 »

KLEN
 

Pripada šaranskom rodu (ciprinide). Naraste, mada retko i do tri kilograma, međutim, primerci do dva kilograma češće se nađu okačeni na udicu i smatraju se ulovom vrednim pažnje. Veoma je rasprostranjen u nizijskim, ali i visinskim vodama. I klen dok je mlađi živi u jatima koja predvode oni rastom veći.

Kad odraste ne podnosi društvo braće i sestara. Kao sportska riba veoma je zanimljiv i lov na klena smatra se aktivnim sportom. Pored tekućih naseljava i stajaće vode. Mresti se u maju i junu. Ženka je oličenje plodnosti. U dva do tri navrata izbaci i do 100.000 ikre.
Cime se hrani:
Klen ne bira hranu. Jede podvodnu mah

ovinu sa istim apetitom kao i maline, trešnje, jagode, grožđe, šljive i dudinje. Život ne prašta ni sitnijim ribama, rakovima i žabama. Što se tiče insekata: popić, skakavac, gundelj, krompirova zlatica, rovac, kućna muva i drugi za klena su poslastica. Rado grize i otpatke toplovodnih životinja: životinjska creva, usirenu krv, živinsku džigericu, pa čak i komadiće mesa i slanine naročito zimi. Nasrće još i na veštačke mušice i varalice tipa „meps“ manjih dimenzija (nula ili jedan). Pošto je svaštojed, jelovnik mu je proširen i na žitarice, hlebne valjke, crviće iz mesa gliste pijavice i dr. Širok izbor mamaca, priznaćete, pa još ako svemu tome dodate da je izuzetno nepoverljiv i borben na udici, onda se s pravom može smatrati sportskom ribom. Meso mu je ukusno ali puno sitnih kostiju, naročito kod sitnjih primeraka.
Način ribolova:
Najviše uspeha u lovu klena imaćete ako koristite prirodne mamce – na plovak u „vožnji“, ali tako da ostanete neprimećeni, ili u lovu titrajem – na pec. Jer, klen je jatna riba, pa je dovoljno da predvodnik signalizira opasnost i svi će se razbežati. Slično se dešava kada iz jata izvučete bar jednog krupnijeg. Tada slobodno promenite mesto, pa ponovo navratite za sat ili dva kasnije. I kod klena „ružno pače“, „ami“ i „rapala“ veoma su efikasne varalice. Pošto je već rečeno šta sve može koristiti kao mamac, treba znati da klen boravi u brzaku iza prepreka koje razbijaju maticu, ali i u tišacima, plićacima, tokom leta u hladovini pored obala, pod mostovima, ali ga najčešće možete naći na ušćima potoka i rečica u veću vodu.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #6 on: 15:44:00 »

KRUPATICA
 

Vrlo brojna riba, koju još u nekim krajevima zovu i platika ili platica. Mnogo liči na deveriku s kojom se ukršta, pa melezi još više liče na deveriku, aliih odaje veoma krupno i buljavo oko. Stanovnik je mirnih, tihih i zabarenih voda dunavskog sliva. Posebno masovno naseljava Dunav, na njegovim plavnim zonama, ušće Save, Tise, Tamiša, Morave kao i njihove mrtvaje i kanale hidrosistema Dunav – Tisa – Dunav. Nema neku naročitu ekonomsku vrednost. Love je privredni i sportski ribolovci.

Naraste i do jednog kilograma ali ređe. Na udicu se love uglavnom dugi do 25 santimetara i 500 grama. Telo joj je široko i spljošteno kao u deverike, tri i po puta dugačko koliko je široko. Od pravih deverika razlikuje se po tome što su joj trbušna i prsna peraja narandžasta, a mala usta stoje joj u vrhu njuškice. Oči su joj srebrnaste. Krupatica se mresti tokom leta. U to vreme ove ribe se sakupe u velika jata i mreste se uz obalu na plićim mestima, obrasla travom i vodenim biljem. Na takvim mestima kada izlazi sunce nastanu pravi svatovi. Krupatica, koja je inače plašljiva riba i koja se drži dubine, sada u „ljubavnom žaru“ prosto obnevidi tako da je čovek može, takoreći rukom uhvatiti. Na sve strane čuje se pljuskanje vode i živo bacakanje ribe, velike i male.
Krupatica se mnogo lovi na udicu. Ona je, zajedno sa deverikom, garancija da će biti ako ne sportskog ribolova, a ono pecanje makar se broj druge ribe smanjio. Dovoljno je u nekoj mirnoj vodi baciti pregršt-dva kuvane pšenice, prekrupe, pa da se na tom mestu za kratko vreme iskupi krupatica i deverika. To je ona riba koja zna toliko da dosadi onima koji love šarane, skidajući im gotovo neosetno mamac, pogotovo valjak od kukuruznog brašna.
Krupatica se lovi gotovo preko cele godine, ali izuzetno dobro dva puta godišnje, kada putuje. U proleće kada kreće uzvodno, ide dobro na crvenu glistu, a u jesen, kada kreće u krtog, pored kamenjara i strmih obala na sitan valjak od hleba, najbolje raženog.U krtog leže u jame ispod preliva u reci i tu se masovno nagomila. Profesionalni ribari nalove je u raznim rukavcima u jesen toliko da ne znaju šta će sa njom.
Lovi se finim priborom. Konac prečnika od 0.20mm i udicama od 14-10. Ponekad joj je miliji valjčić od hleba nego hlebna „ruža“. U jatima pretražuju dno i kada naiđu na mesta sa prehranom od hleba, kuvane pšenice i pirinča, ne napuštaju ga brzo. Crvići u manjim grozdovima odličan su mamac.
Mamci: Crvene gliste, hlebni valjčići, kuvana pšenica i mesni crvići.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #7 on: 15:44:00 »

LINJAK

Blizak je rođak šaranu, ali se od njega razlikuje po brojnim karakteristikama. Tipična je riba toplih i mirnih voda.
Gde živi:
Zivi pretezno u stajacim vodama (bare, ritovi, mrtvaje), ali ga ima i u tihim ravnicarskim rekama sa mekanijim dnom i vodenim rastinjem.Vretenastog je oblika gledano s boka. Medutim, telo mu je pljosnato i pokriveno sitnim, gustim i dobro usadenim krljustima.Boja mu je maslinasto zelena, tamno zuta ili smeda sto zavisi od sredine u kojoj zivi.

Na gubici ima dva brčića. Peraje su u linjaka debele, zaobljene i gotovo crne. Zbog kvaliteta mesa rado je viđen na trpezama, naročito pečen. Mresti se od maja do juna, a ponekad čak i u avgustu. Ženka linjaka baci oko 500.000 komada ikre, koju lepi na vodenom rastinju. Zapaža se, međutim, da ga je sve manje u našim vodama, pogotovo tamo gde živi zajedno sa američkim patuljastim somićem, poznatim među ribolovcima kao „terpan“ ili „cverglan“. Ovaj grabljivac nevelikih razmera, krvni je neprijatelj linjaka, čiju ikru i mlađ neštedimice uništava. Linjak vrlo retko naraste do 5 kilograma. Srednja lovna težina jedva da prelazi 400 grama. Pošto je riba dna to mu je i ishrana prilagođena hrani, koju rijući po mulju obilato nalazi. To su u prvom redu razni crvići, puževi golaći i ritske gliste. Dok linjak rije po dnu na površini vode javljaju se mehurići, koji otkrivaju njegovo prisustvo. Za sportske ribolovce to je najpouzdaniji znak da je linjak u potrazi za hranom.
Tehnika ribolova:
Lovi se od ranog proleća do jeseni. Čim naiđu hladni dani linjak beži u krtog spremajući se da prespava zimu. Pravo vreme za lov linjaka je suton, ali se dobri rezultati postižu i rano ujutru. U vreme velikih žega nerado uzima hranu. Za lov treba koristiti fini ribolovni pribor, sitne udice i lagani plovčić. Udice sa mamcima treba spuštati bliže dnu, ali tako da ne propadnu u mulj. Linjak grize oprezno i sporo, ali zato brzo guta mamac i pruža snažan otpor.

Nije na odmet prihranjivati linjaka za vreme lova kukuruznim brašnom. MAMCI: Ritske i crvene gliste, puževi golaći koji se nađi na drveću potopljenom u vodi, barski crvići, mekani sir i valjčići od hleba. Dobro je ponekad rasporiti glistu po dužini pre stavljanja na udicu. Mislilo se ranije da linjak najradije napada glistice, nova saznanja idu u prilog crviću.
Udice veličine od 12 do 16.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #8 on: 15:44:00 »

MRENA
 

Sportska riba izduženog vretenastog tela pokrivenog gustim zbijenim krljuštima. Leđa su joj sivomaslinasta,prema trbuhu je svetlija sa srebrnim i bronzanim nijansama. Gornja usna sa dva pata brkova je mesnata, žilava i isturena ispred donje usne. Može da naraste i do 10 kg, mada joj je lovna težina trostruko manja. Mresti se od maja do jula.

Region mrene je po pravilu u srednjim delovima reka, međutim, ima je još uvek u svim brzacima sa jakom strujom i šljunkovitim dnom, naročito uz visoke ilovačaste obale u kojima se legu larve „vodenog cveta“ – bele bube, poslastice su za ovu ribu. Meso mrene je srednjeg kvaliteta zbog obilja sitnih oštrih kostiju. Ikra joj je otrovna i ne treba je jesti, ali ne treba je ni baciti. Dobro usoljena, nakon nekoliko dana njena ikra je izvanredan mamac za primamljivanje i lov skobalja. Sezona lova mrene je od proleća do kasne jeseni. Ne tražite je u mirnim, tihim, zabarenim vodama, mrtvajama i jezerima, jer je tamo nema. Pošto se lovi u brzacima treba je čekati mamcima koji leže na dnu, bez plovka i sa olovnim utegom dovoljno teškim da ga voda ne nosi. Udice s mamcima treba nabacivati pravo na brzak. Posle toga će ribolovni konac nošen snagom vode zauzeti kos nizvodni položaj. Preostaje još jedino da se konac nategne, da bude bez takozvanog „trbuha“ i da se strpljivo sačeka da mrena zagrize. Ona to najčešće čini vrlo nežno i lukavo. Da je mamac zagrizla saznaćete po karakterističnom reagovanju vrha ribolovačkog štapa. Najpre će se na vrhu primetiti jedan lagani titraj, posle čega sledi dva do tri sitna trzaja. To je vreme kada treba „kontrirati“. Ukoliko se zakasni udice će ostati gole. Nije na odmet reagovati i pri prvom punom udaru mrena na mamac. Bolje i tako, nego sa zakašnjenjem. Ribolovci „mrenaši“ čekaju je držeći ribolovni konac u ruci, jer se samo tako može „kontrirati“ u pravi čas. Uhvaćena na udicu, žilavo se bori, vešto manevrišući levo-desno, nastojeći uporno da se domogne dna i podvodnih prepreka gde „zalegne“ gubicom podvučenom pod prepreku preko koje ribolovni konac najčešće puca, a riba ostaje slobodna. Zbog izuzetne borbenosti i snage, uživanje je nadmudrivati se njome dok je ulovljenu ne preselite u čuvarku. Prihranjivanje kuvanom pšenicom obećava više uspeha u lovu ove ribe. Mamci: Punomasni sir kačkavalj, ritska, rosna i crvena glista, rovac, ceo manji rak, hlebni valjak, pijavica, mesni crvići, brašneni crvi, testo sa sirom, a kao najbolji mamac je larva „vodenog cveta“ – bela buba. Uzima i komadiće kobasice i viršle. Za lov mrene sa uspehom se primenjuje i ribolov „kotrljanjem“. Udice za mrenu od 6-2 sa nešto dužim vratom, a najlon od 0.25-0.40mm.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #9 on: 15:44:00 »

PATULJASTI SOMIĆ


Iz Amerike prenesen je u Evropu u naše vode pre više od 70 godina. Zovu ga još: abisinac, američki patuljasti somić, cvergl, terpan, bulec, terpeš, šuća, manjov...Ima ga u svim nizijskim vodama pa je prenet i u mnoge ritove, bare i mrtvaje. Nastani li se kojim slučajem u ribnjake, prava je napast za mlađ i ikru drugih riba, pogotovu linjaka. Izuzetno je otporan. Za vreme sušnih dana dovoljno mu je malo mulja da preživi i da sačeka kiše i nadolazak vode. Danima može da gladuje.

Mraz i hladnoću dobro podnosi, iako nije u vodi.
Po obliku tela podseća na soma, ali je sasvim druga vrsta što se očituje po mnogo čemu. U našim vodama vrlo retko dostiže težinu do 600 grama, na glavi ima četiri para brkova, a na leđima masno peraje karakteristično isključivo za salmonidne ribe, međutim, patuljasti somić se ne smatra salmonidom. Koža mu je glatka bez krljušti, mramorirana sivo ili mrko što zavisi od sredine u kojoj živi, trbuh mu je prljavobeo. Na perajima iza glave i na leđima ima po jednu oštru bodlju kojih se treba čuvati. Pri ubodu zadaje intenzivan bol i krvarenje. Živi u jatima. Mresti se u maju i junu. Ženka u posebno pripremljenim gnezdima baci i do 13.000 komada ikre. Mada je patuljasti somić grabljiva riba sopstveni mlađ brižljivo čuva.
Somić je riba dna i hranu traži pretežno noću, ali se uspešno lovi i tokom dana. Hranu uzima čak i kada je sit. Mamac uzima oštro i halapljivo, duboko gutajući udicu. Pre izvlačenja pruža jak otpor. Pošto ne raste veliki lako se izvlače na obalu ili čamac. Primerci od 300-400 grama smatraju se dobrim lovom. Meso mu je vrlo ukusno bilo da je pečeno ili prženo. Za spravljanje riblje čorbe je bez premca, jer je kalorična vrednost njegovog mesa velika. Čorba će biti još ukusnija ako pored somića u njoj ima i druge ribe.
Ulovljen, patuljasti somić u rukama proizvodi zvuke, koji liče na cvrčanje ili škrgut. Peraje sa oštrim bodljama tada su nakostrešene i spremne za ubod. Zato ga pažljivo skidajte sa udice. Lovi se lakim priborom i malim udicama, bez plovka, dubinski sa klizajućim olovom.
Mamci: Crvena i rosna glista, puž golać, komadići ribe i svežeg ili sušenog mesa, komadići repa od raka, sitne ribice, slanina, sitne pijavice i komadići sitnijeg durdubka.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #10 on: 15:44:00 »

POTOČNA PASTRMKA 
 

Telo joj je mišićavo sa relativno malom glavom i zubastim ustima. Boju tela prilagođava sredini u kojoj živi. To je riba brzih i hladnih planinskih reka i ledničkih i veštačkih jezera.Mresti se od oktobra do sredine februara, ali i tu ima izvesnih pomeranja koja zavise od vremenskih uslova.Plodnost ženki varira od 500-3000 komada ikre, koju polaže na pesku prethodno pripremljenom za smeštaj. Posle oplodnje ikre ''gnezdo'' prekriva slojem peska da ga zaštiti od brojnih neprijatelja. Posle nekoliko nedelja iz ikre se izlegu mlade pastrmke koje se u prvo vreme hrane planktonima a kasnije kad odrastu insektima, mekušcima žabama i ribama. U većim rekama i jezerima sa dosta hrane naraste i do 10 kilograma. Krupne pastrmke i do 10 kilograma lovljene su i na reci Mrvici u Crnoj Gori koja se uliva u Moraču. Inače u planinskim rekama bez dovoljno hrane ova riba jedva dostiže dužinu od 35-40 cm i do kilogram težine. U našoj zemlji lov pastrmke nije dozvoljen prirodnim mamcima, već veštačkim mušicama i varalicama. Dozvoljena lovna dužina se kreće od 24 cm na nagore. Ako je voda bistra uspeh u lovu sa varalicom je slab. U tom slučaju preporučuje se nešto veća veštačka mušica od lipljenskih. Najbolje su one od 8-12. Veština je samo pogoditi kada i koju mušicu uzima. U lovu se podjednako koriste ''suve'' i ''mokre'' mušice. Od varalica najbolje su one iz serije ''Meps'', ''Torpedo'' i sedefaste varalice manjih dimenzija. Debljina najlona je od 0,25 za sitnije do 0,35 za krupnije pastrmke. Rano s proleća bolji ulov obećavaju nimfe sa belim telom i srnom ili crvenom glavom nego bilo koje mušice.

Kasnije, sa otopljenjem situacija se menja u korist muva, mada i tada valja predvideti šta je planinskoj lepotici toga dana na jelovniku. Nimfe s proleća treba da su pri dnu. Među varalicama neprevaziđenim su se pokazali vobleri. Najbolje su: ''Ružno pače'', ''Rapala'', i ''Ami''.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #11 on: 15:44:00 »

ŠARAN
 

Taj hrabri i snažni borac na udici, ali i delikates na trpezi – naravno uz uslov da nije tovljen, živi samo u rekama crnomorskog sliva do regiona mrene, ali i u jezerima sve do 400 metara nadmorske visine, zatim u barama, mrtvajama i ritovima. Razmnožava se na plavnim zonama sa bujnom vegetacijom na koju lepi ikru. Plodnost ženki je fantastična, jer u tri navrata u periodu mresta položi i do milion jajašca.

Ekonomska vrednost mu je velika u privrednom ribolovu, ali ništa manje nije značajan i u sportsko-turističkom pogledu. Prenet je iz Srednje Azije, a aklimatizovao se u svim zemljama sveta. Uglavnom se gaji u ribnjacima, ali kao što rekoh, ima ga i u donjim tokovima većih nizijskih reka. Ukrštanjem i selekcijama javlja se u nekoliko podvrsta od kojih su najkarakterističnije tri. Šaran, poznatiji kod nas kao divljak, ili savski šaran, sav je u krljuštima i sa znatno izduženijim i vretenastijim telom. Njegov sabrat „špigler“ manje je aerodinamičan od divljaka i sa nepravilno raspoređenim krupnim krljuštima, uglavnom duž bočne linije i leđa, ispod škržnih poklopaca i u blizini repnog peraja. Drugi rođak divljaka „lederer“ gotovo je bez krljušti, ali sa nešto manjom glavom.
Trogodišnji šaran dugačak je 30-50cm, težak 800 grama do 3 kilograma. Najveći do sada poznati primerak je dug 120cm i težak tačno 32 kilograma. Mora se priznati da su takvi kolosi retkost, a biće sve ređi u rekama koje su sve manje (zbog zagađenja) gostoprimljive za kvalitetnu, i na promene osetljivu ribu.
Mresti se od maja do jula pri čemu traži priliku i topliju vodu. Polna zrelost mu nastupa već pri dužini od oko 30cm. Njegova mlađ se u početku hrani planktonima, a kasnije podvodnim biljkama, ali i ikrom drugih riba i vodenim životinjicama koje žive na dnu.
Nije na odmet napomenuti da šaran u vreme mresta ne uzima hranu, ili to čini vrlo retko.
Ova izuzetno sportska riba veoma je nepoverljiva i plašljiva, a uz to i jako oprezna. Smeta joj svaka buka, čak i koraci ribolovaca na obali. Najradije bira duboka i skrovita mesta oko podvodnih krševa, trske, a često je gost i na podvodnim livadama gde izlazi na pašu. Poput svinje rije po mulju tražeći larve vodenih insekata i druge vodene životinjice. U vodama deficitarnim prirodnom hranom napada čak i otpatke toplokrvnih životinja. Stalna skrovišta napušta, uglavnom, kad se voda zamuti. Hranu tada traži blizu obale i na plićacima ili izlazi u površinske slojeve vode, ali izbegava maticu.
Među sportskim ribolovcima šaran važi kao najistrajniji i najžilaviji borac ako se izuzme beli amur i tolstolobik (debeločelac). Jer, uhvaćen na udicu, najrazličitijim manevrima i zadivljujućom snagom nastoji da se oslobodi. U tim trenucima svaka brzopletost, nervoza ili pokušaj da šarana bez zamaranja izvučete, mogu samo da smetaju.
Lov šarana počinje od ranog proleća. Glavna sezona je kraj leta. Međutim, dobri ribolovni rezultati postižu se i petnaestak dana nakon mrešćenja. Nailaskom hladnih kiša, slane i pravih mrazeva, šaran se sprema na zimovanje. U grupama traži duboka i muljevita mesta za krtog. Zariveni u mulj jedan do drugog, prespavaju zimu, pri čemu im masno tkivo nakupljeno tokom leta, obezbeđuje neophodne životne potrebe do prolećnog buđenja.
Šaran se uglavnom lovi dubinski – na čekanje. Ali, dobri rezultati na mirnim vodama postižu se i lovom na plovak, pogotovo ako se dubina mamca podesi u slojeve vode kojima se tog dana šaran kreće. U ribnjacima, na kanalima i uopšte na tihim vodama, olovni uteg treba da je što manji i obavezno klizajući. Ovo zbog toga što šaran obavezno ispituje, njuši i lizuće mamac sve dok se ne uveri da mu ne „preti“ nikakva opasnost, tada grabi mamac i guta u pokretu. Ako oseti bilo kakav otpor (prevelika težina utega) izbacuje mamac i odlazi što je moguće dalje od mesta gde je poplašen.

Na tekućim vodama šarana treba tražiti tamo gde je podvodno kamenje i ilovačasto, ali nikako muljevito dno. Šaran izbegava mulj i jake matice. Obično je u društvu deverike i platikom. Za bolji ribolov na tekućim i mirnim vodama preporučuje se prihranjivanje. Na mirnim mestima hrana se razbacuje na uskom prostoru, ali u tekućoj vodi stavlja se u žičanu mrežicu ili vrećicu od retkog materijala, koja se potapa nekoliko metara uzvodno od mesta gde se šaran nalazi.

Ako je dno muljevito čestice hrane bi se izgubile u mulju, zato se pribegava visećim (plivajućim) mrežicama s hranom.Uspešno se za prihranjivanje koriste i zemljane lopte veličine čovečije pesnice izmešane sa hlebom, kukuruzom, pšenicom itd. Sve u svemu, prevladava mišljenje da šarana treba primamiti, a nikako tražiti. Prihranjivanje je najuspešnije raskvašenim hlebom, kukuruzom, gnječenim kuvanim krompirom, graškom, konopljanim semenom i pšenicom, bar na dan-dva ranije nego se zabace udice.
Mnogi sportski ribolovci greše kad u lovu na šarana previše nategnu špule na čekrku. U takvim prilikama krupniji primerci kidaju ribolovni konac deblji i od 0.7mm, jer se težina više nego utrostruči prilikom snažnog trzaja. Zato špulna treba da je blago nategnuta – da „driluje“ i pri opterećenju od samo jednog kilograma. Kasnije kad uhvaćenog šarana zamarate postepeno špulnu pritežete ili otpuštate u zavisnosti od otpora koji uhvaćena riba pruža. Lov ovog snažnog borca gotovo je nezamisliv bez meredova – mreže prihvatilice, jer najjači otpor daje u trenutku kada oseti blizinu obale. Taj očajnički pokušaj da spase život treba osujetiti meredovom.
Na stajaćim vodama dobar je mamac korica hleba, uveče i tokom noći (uz uslov da je noćni ribolov dozvoljen). Veličina korice je 2x2 cm, koju sa unutrašnje strane treba probušiti alkicom trokrake udice i nju zakačiti za karabinjer, a vrhove udice utisnuti u sredinu hleba sve dok ne osetite pod prstima da će probiti udicu. Ovaj način ribolova se obavlja bez upotrebe olovnog utega i bez plovka. Kratkim potapanjem montirane korice u vodu, postižete veću težinu mamca i duži zabačaj. U ovakvim prilikama dobro dođe i na sredini probušena kocka šećera kao uteg. Pre početka lova ovim načinom, bacite desetak komadića hleba nek plivaju na mestu pecanja. Zapamtite, neophodna je tišina bez bata nogu, svetlucanja baterijskom lampom, šibicom, cigaretom...
Da je šaran došao na mesto pecanja saznaćete čim čujete coktanje. On najpre kupi mrvice koje otpadaju od bačenog hleba, a onda kreće prema izvoru mrvica – većim komadićima, koje poput usisivača za prašinu uvlači u se. Posmatranjem trbuha ribolovnog konca, ili reflektujućeg staniola na vrhu štapa registrujete ugriz. Ulovljenog šarana izvlačite sa što manje buke. Nikako na štapove ne stavljajte praporce ili nekakve druge zvučne signalizatore.
Hranu na površini vode uzimaju sve dok traje mrak.
Mamci: Mlad ili kuvan stari kukuruz, kuvana pšenica, upola bareni krompir, zeleni grašak, crvena glista, larva vodene bube, bareni pasulj, hlebni valjci, za krupnije primerke komadići sitne ribe, puževi golaći, pa i voće: jagoda, malina, dudinja.
U zatvorenim vodama šaran će pre doći na običan valjak od hleba, kukuruz, krompir i voće, ali na rekama efikasniji su valjci od žutog kukuruznog brašna sa dodacima.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #12 on: 15:44:00 »

SKOBALJ
 

Skobalj, škobalj, podust, jatnik, šljivar, a ima još puno narodnih imena, najbrojnija je riba u našim rekama. Naseljava sve regione, počev od nizijskih pa do pastrmskih voda, ali su naj brojniji u regionu mrene. Telo mu je duguljasto, malo spljošteno, leđa tamno zelena, a bokovi i trbuh srebrnasto beli. Gornja vilica mu je hrskavičava i nešto izdužena u odnosu na donju, pa otud u mnogim krajevima narodno ime – podust.

Mresti se u aprilu i maju, naraste, ali retko i do 2 kilograma. Dok je mlad (skobalj sprudaš), hrani se planktonima, a kasnije algama, sitnim vodenim životinjicama i ikrom drugih riba. Može da živi u stajaćim vodama ali ih nevoli. Skobalj je jatna riba koja se uvek drži dna izuzev u sparnim letnjim danima kada izlazi na površinu vode. Najbolja mesta za lov skobalja su tamo gde se brzina toka smanjuje, a dubina naglo povećava.

Što je tok vode ravnomerniji i pravilniji to je bolje mesto za lov ove ribe. Sezona lova na skobalja počinje krajem maja i traje do polovine oktobra. U to vreme skobalj naj aktivnije grize, ali ga sa nešto manje uspeha love tokom cele godine. Intenzivno napada mamce dva sata po izlasku sunca pa do 11 časova. Tada se zasiti i hrana ga ne zanima sve do popodne između 15 i 16 časova. Onda ponovo počinje da grize, ali slabije nego pre podne. Ima i ovde izuzetaka što zavisi od niza okolnosti, jer u ribolovu uopšte ne postoje neka čvrsta pravila po kojima čovek može sa apsolutnom sigurnošću da utvrdi u koje vreme riba najbolje „radi“. Kod skobalja je, međutim, sigurno da je on dnevna riba i da će se retko koji ribolovac pohvaliti da ga je ulovio noću.
Mamac uzima nežno, čak – lukavo. Veoma je oprezan u tim prilikama, ali ponekad, kada mu naiđe dan, onda mamac napada kao pomahnitao. Iako mu meso po kvalitetu pripada poslednjoj kategoriji, jer pomalo gorči, a i puno je sitnih oštrih kostiju, skobalj se uvrstio u red sportskih riba, pa je sve više onih koje lov na ovu ribu privlači. Pretpostavljam da je to uzrokovala njegova brojnost i otpornost na zagađene vode, a time i činjenica da dobro verziran „skobljaš“ gotovo da se ne može vratiti kući bez ribe. Za skobalja treba dobro ovladati veštinom lova da bi se postigao uspeh, a neophodni su i izvanredni refleksi. Inače, bez prihranjivanja nema rezultata. U tu svrhu se koristi dobro raskvašek i izgnječen beli hleb, kuvana zrna heljde pomešana sa glinom i zamašćena uljem konoplje ili lana. Neki u ovu smešu dodaju isitnjene gliste. Može da se koristi i kuvana pšenica, ali su mravlja jaja, ili lopte od hleba u čiju je sredinu ubačen kamen (da ih voda ne nosi) za sada najbolja sredstva za mamljenje. Lopte od skvašenog i tvrdo umešenog hleba pomešanog sa crvićima najbolja je primama za skobalja, mada prihranjivanje kuvanom pšenicom takođe nije za potcenjivanje, posebno na tekućim i brzim vodama. Različiti su i načini postavljanja crvića na udicu. Za sitniju ribu jedan, najviše dva crvića, za krupniju tri ili više u grozdu. Osnovno je da bar jedan od namontiranih crvića bude što više živ, da pokretima mami ribu. Čim ugine valja ga zameniti, ali i druge iz kojih je iscurela proteinska tečnost i ostala samo „futrola“. Skobalja ne treba očekivati na udicu kada se „valja“, jer tada struže vodeno bilje sa kamenja, pa drugu hranu osim toga - ne uzima. Love ga dubinski na čekanje, ali češće i uspešnije plovkom za „vožnju“. Debljina najlon konca treba da je od 0.10 do 0.20 milimetara, a udice od 10-8, na koje se sredina hleba stavlja dronjavo (ne kao valjčić). Mamci: sredina belog hleba, delićibelih dudinja, usoljena ikra krupnijih riba, mesni crvići, testo, komadići crvene gliste i kuvana pšenica.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #13 on: 15:44:00 »

SOM
 

Najveća je slatkovodna evropska riba koja kad je posluži sreća, može da naraste i do tri metra dužine sa težinom od 250 do 300 kilograma. Građa tela i izgled razlikuju se u mnogome od ostalih slatkovodnih riba. Izrazito velika glava sa dugim brkovima i sitnim očima, pljosnatog je oblika ali mu je trup ovalan, koji se prema repu sužava.Velika usta puna su sitnih zubića. Ispod donje vilice ima dva para kratkih brčića. Koža mu je bez krljušti – sluzava, a boja zavisi od sredine u kojoj živi. Leđa su mu uglavnom tamnozelene, smeđe ili crne boje, a trbuh prljavobeo. Šare po telu su mramoraste.Najradije se zadržava u dubokim virovima sve dok ga glad ne natera da pođe u lov.

Hranu traži u blizini svoje loge u koju se obavezno sit vraća. Nije mnogo hitar i smatra se lenjom ribom, koja radije čeka žrtvu mameći je brkovima. Smatraju ga glupim, ali bez osnove, jer je inteligentniji nego što se misli. Inače je svežder. Za podmirenje „blagoutrobija“ ne prašta ničemu što u vodu dospe i može da mu posluži kao hrana. Jede gliste, puževe golaće, rovce, rakove, ribe, uginulu živinu, barske ptice, pijavice, pa čak i sapun. Izrazito veliki primerci, mogu biti opasni i za kupače.

Sa sigurnošću se zna da prvi započinje zimski san, a poslednji se budi. Izgladneli s proleća masovno izlaze na površinu vode da se osveže kiseonikom. Posle toga, odrasliji primerci se izdvajaju i u parovima traže mesta za mrest, koji počinje od aprila, a traje sve do jula. Ženka izbaci i do 500.000 komada ikre. Nakon toga mužjak brižljivo čuva ikru razgoneći svu ostalu ribu. Posle desetak dana iz ikre izlaze mali somići, ostaju u gnezdu izvesno vreme hraneći se planktonima i sitnijim životinjicama. To traje sve dok ih roditelji ne rasteraju. Odraslim somovima, takođe je svojstven kanibalizam. Događa se da zatru polovinu, pa čak i ceo porod, ukoliko je voda siromašna hranom.
Mlađi somići vrlo brzo rastu. U prvoj godini dostižu težinu od oko 500 grama i dužinu od 20 cm.Primerci od tri kilograma stari su od prilike četiri do pet godina.
Soma s razlogom smatraju noćnom grabljivicom, ali se zna da u lov izlazi rano u zoru i predveče, a ređe i tokom dana. Uveče ga trba čekati na ulasku brzaka u vir, međutim, pred zoru i tokom dana som je u viru ili na izlasku iz vira. Prava somova staništa su na ušćima reka i potoka naročito u vreme kad se od kiša zamute, noseći sa sobom razne insekte, crve i vodozemce. U takvim prilikama prikrada se ispod ušća i sačekuje sve što mu voda donosi. Zna da predveče i u zoru ušćima prilaze i druge ribe u potrazi za hranom ili za osvežavanje kiseonikom, pa im pridružuje i odatle vraća najčešće sit ili okačen na udicu. Na ovakvim mestima, radije napada živu ribu, kederovanu žabu ili raka na plivajućim udicama, nego glistu ili pijavicu zabačenu dubinski – na dno.
Rano s proleća posle zimskog sna zapaženiji rezultati u lovu postižu se blinkerisanjem varalicama (efecet, hajnc, meps), koje treba vući kroz površinske slojeve vode. Lov varalicom ne sme biti brz, već ravnomeran i ujednačen. Slično trba postupiti i sa mrtvom ribicom nameštenom na sistem udica, koju som radije napada nego varalicu.
Treba znati da je som jedina rečna riba – ljubitelj buke, nevremena, kiše, grmljavine...
Dok sve ribe beže u skloništa som izlazi i radoznalo prati šta se to neuobičajeno događa. Tu njegovu slabost koriste profesionalni ribari za lov „bućkom“.
Kad zbog kiše vode nadođu i zamute se, soma treba tražiti blizu obale. U svim ostalim prilikama blizu je glavnim tokovima reka.
Lov ovog slatkovodnog kolosa gotovo je bez uspeha ako se koristi lak i nežan pribor. Neophodna je jaka elastična i dovoljno velika udica sa jednim, dva ili tri kraka i olovni uteg težak tolikko da se suprotstavi snazi vode. Ribolovni konac nikako ne sme biti tanji od 0.50mm. Iako snažan, som je manje borben od šarana, no i pored toga valja ga smireno zamarati sve dok mu na površini vode ugledate belinu trbuha.

Uhvaćenog soma na obalu izvlačite uz pomoć kuke i meredova.
Som se najčešće lovi mamcima na dnu, mada naiđe u vreme mutnih voda i na plovak ukraj obale. U pronalaženju najboljih mesta kao orijentacija neka vam posluže stabla oborena u vodu i druge podvodne prepreke iza kojih se obično skriva. Čest je gost u hladovinama vrba nadnetih nad površinom vode, a tamo gde svega toga nema, sasvim je sigurno zalegao u rupama na dnu reka. Ako napipate takve rupe ili im zante mesta, strpljivo čekajte, naročito po noći. Vrlo uspešno som se lovi i „vodenim zmajem“. U toj prilici najbolji su mamci žive ribice, a potom rovci, durdubci i medicinske pijavice.
U soma je dobro razvijeno čulo mirisa, a brkovi i bočna linija (riblji radar) dopunska su čula koja reaguju na treperenja. Upravo su to ribolovci počeli da koriste od nedavno. Došli su na ideju da iznad namamčene žive ribice stavljaju komadiće spužve ili deblje, bele manje flanelske krpe natopljene ribljim uljem, pa dok se okačeni keder batrga i pokretima šalje impulse „radaru“ soma, voda istovremeno spira riblje ulje i nizvodno mirisom trasira stazu kojom će zasigurno doći „brka“, naravno samo ako ga ima.
Drugi kuvaju krv domaćih životinja i mešaju sa mlevenim mesom sardine ili ribljim uljem, pa izmešano sa peskom ili komadićima šljake veličine krupnijeg oraha, bacaju uzvodno da tragovi spiranja prolaze pored namašćenih udica nizvodno od soma, koji je možda zalegao na dnu ili vrluda rekom tražeći štogod za jelo.
Mamci: Snop crnih ili crvenih glista, crna ritska glista, kišna glista, rovac, durdubok, pijavica, rečni rak, komadi bele svinjske džigerice, komadi mesa, manja polupečena ptica, riba, žaba, larva, vodene bube, valjci od hleba izmešanog sa mlevenom svežom ribom ili sardinom i domaći sapun.
 
Report Spam   Logged

MISEL
misel
Administrator
Sr. Member
*****
Posts: 367



View Profile
« Reply #14 on: 15:44:00 »

STUKA


Izuzetno zanimljiva riba kako po formi tela tako i po načinu života, ishrani i ponašanju. Vretenastog je oblika sa glavom koja podseća na krokodila i ustima poput pačijeg kljuna, gde je na gornjoj vilici smešteno mnoštvo sitnih, a na donjoj do osam pari krupnih zuba. Leđno peraje je kod štuke povučeno unazad, gotovo u istoj liniji sa analnim perajem što joj omogućava brzo kretanje kroz vodu.Veoma je proždrljiva i u potrazi za hranom ne prašta ni svom rodu. Napada sve živo što se u vodi kreće:Ribe, rakove, žabe i vodene mušice, a one krupnije ne praštaju čak ni barskim pticama i pačićima kad joj se nađu na nišanu. S punim pravom je nazivaju ajkulom slatkih voda. Štuka je obalska riba koja živi u srednjim i donjim tokovima reka, ali je brojnija u barama, ritovima i mrtvajama, naročito tamo gde tekuća voda povremeno prodire posle obalskih kiša. Mresti se rano s proleća do kraja aprila. Ikru lepi na živo i mrtvo rastinje u plićacima gde je voda duboka svega nekoliko santimetara. Ženka izbaci čak i do milion komada ikre. Za vreme mresta ne pokazuje interesovanje za hranu ali zato kasnije nezajažljivo juri za plenom. U tim danima, postižu se u lovu štuke najbolji ribolovni rezultati. Iako je štuka proždrljiva, i naizgled uvek gladna, povremeno prestaje da uzima hranu. Tada neće pokazati interesovanje čak ni za kederovanu živu ribu koja joj se nađe ispred samih usta. Štuka sigurno grize samo onda kada joj je glava usmerena prema vodenoj površini, rep nagnut prema dnu ili kada je od obale okrenuta prema sredini vode.


LOV ŠTUKE
Iako je štuka brza i grabljiva riba plen ne proganja dugo. Najčešće skrivena iza lokvanja i drugih vodenih prepreka čeka žrtvu da joj dođe u neposrednu blizinu. Tada kao iz puške silovito napada i proždire nedužne susede. Mnogi je nazivaju higijeničar voda jer ih čisti od bolesnih, nemoćnih i zakržljalih riba. Sezona lova na štuku gotovo da i ne prestaje tokom cele godine, izuzev u vreme mresta, ali prava sezona počinje s jeseni. Uspešan je i lov zimi, a najuspešniji posle mresta (april-maj). Za ovaj lov koriste se prirodni i veštački mamci. Uhvaćena Štuka boriće se žilavo i hrabro samo u prvim trenucima, jer ubrzo malakše. Krupniji primerci u borbi za život iskaču iz vode čitavom dužinom i tada im uspeva da se oslobodi udica. Ribolovni konac pri vađenju štuke trba da je uvek nategnut kao i kod izvlačenja ostalih riba. U lovu štuke živim mamcima podjednako uspešno koristi se plovak kao i olovni uteg bez plovka. Tamo gde je dno muljevito ili previše zatravljeno lov na plovak je uspešniji. Stariji i iskusniji ribolovci znaju da štuka postepeno guta mamac, okrećući ga u ustima da glavom prođe prema njenom ždrelu. Zato, ne treba žuriti sa kontriranjem čim je plovak potonuo već 5 do 8 sekundi kasnije. Nameštajući keder da bi ga lakše progutala, štuka ne stoj u mestu, već pliva dalje, što znači da joj treba omogućiti šetnju ostavljanjem nekoliko metara slobodnog najlon konca. Žurba u lovu ove grabljivice se isključuje. Bolje je da sačekate da se sama zakači na udicu, nego prevremeno da kontrira. Ako pri sebi nemate časovnik, onda kad plovak potone odbrojte bar do 8 pa tek onda kontrirajte.

Živu ribicu udicom zakačite ispod leđnog peraja ali da joj ne povredite kičmu. Iznad udice dobro je da stoji tana čelična sajlica, jer su zubi štuke preoštri za ribolovni najlon konac. Ne treba gubiti iz vida da će na mestima gde je hranjena bela riba ubrzo doći štuka. Jer, bela riba dolazi na primamu, a štuka za belom ribom. Ovo važi samo za stajaće vode.
MAMCI
Vijun i čikov se najduže održe živi kao keder i njima se postižu najbolji rezultati ali, za mamce se, takođe sa uspehom koriste krkuše, crvenperke, bodorke, karaši i žive zelene žabe. Ponekad štuka dođe i na glistu, komadić ribe i na mrtvu ribu.
 
Report Spam   Logged

MISEL
Pages: [1]
  Print  
 
Jump to:  

Bookmark this site! | Upgrade This Forum
SMF For Free - Create your own Forum

Powered by SMF | SMF © 2016, Simple Machines
Privacy Policy